Zadnjih pet godina držim nastavu na visokim učilištima. U grupama imam mlade studente bez iskustva i starije s iskustvom. Ova priča je o mladim studentima.
Primijetio sam:
- dosadašnje obrazovanje je prekinulo njihovu kreativnost – usredotočeni su samo na činjenice. Ne vole razmišljati o odnosu između tih činjenica
- nisu dovoljno pažljivi ako im nešto nije zanimljivo za vrijeme nastave
Ne može se generalizirati, ali uglavnom je tako. U svakom slučaju, potrebno je vrijeme kako bi ih potaknuli na promjenu svojih obrazaca ponašanja.
Prije nekoliko dana otišao sam korak dalje. Moja kolegica i ja pronašli smo jedan divlji prijelaz (neregularni prijelaz preko pruge) kojeg su napravili studenti. Razgovarali smo sa studentima koje smo sreli. Bili su iznimno pristojni, komunikativni, otvoreni, hrabri, prekrasni, mladi ljudi. Na pitanje gdje točno prelaze željezničku prugu i zašto, jedna studentica strpljivo je odgovorila gdje je lakše prelaziti prugu, a gdje teže. Dodala je kako dolazi autobusom i to je jedini način kako stići do studentskog kampusa. Ona se ne boji se jer je oprezna kada prelazi, a vlak se vidi izdaleka. Par studenata nas je upitalo “Zašto bismo se trebali bojati i paziti?!” Treći student ponudio je prevesti moju kolegicu preko pruge: „Ako se bojite, ja ću vam pomoći da se uvjerite!“ Za kratko vrijeme prešlo ih je na desetke, a samo jedan je student imao slušalice.
Svi imaju poveznicu: idu autobusom do stajališta, prelaze prugu na vlastitu odgovornost, prolaze kroz šumu do svojih fakulteta. Konačno, sretni i zadovoljni stigli bi na predavanje ili ispit. I tako tri, četiri ili čak pet godina. To su mladi ljudi. Znaju svoje obveze – moraju doći na predavanje i znaju koliko je potrebno da dođu na fakultet. Znaju za ilegalni prijelaz preko pruge i prolaz kroz šumu, te ih koriste.
Posljednje četiri godine predajem na studiju Menadžmenta poslovne sigurnosti i govorim studentima kako u sigurnosti nema prosječnih ocjena. Samo izvrstan ili nedovoljan. Sigurnost je preskupa da bi bila prosječna. Tako je i s koncentracijom. Sve je izvrsno dok je koncentracija visoka. Jednog smo studenta upitali zna li kada se događaju pogreške, ali nije bio siguran. Rekao sam kad smo umorni, kad smo nervozni (npr. prije ispita) ili kad smo bolesni … U tom trenutku ovisimo o tome kako smo naučili biti oprezni dok prelazimo prugu. Dao sam mu vlastiti primjer prolaska kroz crveno na semaforu, a da to nisam ni primijetio dok me drugi nisu počeli upozoravati.
Umor, nervoza ili bolest su kao prosječne ocjene. U većini slučajeva to može biti prolazna ocjena, ali ponekad nije. U prometu se to naziva tragedijom.
Moja namjera je reći kako je naš svakodnevni život s “nezakonitim prijelazima”. Mlade ljude, a i ostale treba upozoriti na neki način koliko su u opasnoj zoni. Važno ih je upozoriti da su takve odluke opasni obrasci ponašanja. Ovi obrasci su preuzeti od nas, starijih generacija. Nažalost, ti obrasci bi se mogli prenijeti na nove generacije.
Naš zadatak je pomoći mladim ljudima da imaju bolji i kvalitetniji život, a ne da kopiraju loše obrasce ponašanja u prometu.
Autor: Dražen Kaužljar
Foto: unsplash
Kategorija: Sigurnost