Dijete. Alkohol. Električni romobil. Bez kacige. Bez reflektirajućeg prsluka. Maloljetan. U bolnici s osobito teškim ozljedama. Može li gore?
Nažalost, može. Jer ova nesreća nije samo nesretan splet okolnosti. Ona je ogledalo našeg društva.
📍 Gdje smo kao roditelji?
Znamo li gdje su nam djeca u 21:30h? Znamo li što rade, s kim se druže, kako se ponašaju? Razgovaramo li s njima o odgovornosti, rizicima i posljedicama?
📍 Gdje smo kao obrazovni sustav?
Jesmo li djeci (i roditeljima) usadili dovoljno znanja o prometu, sigurnosti, opasnostima konzumacije alkohola? Ili se i dalje nadamo da će netko drugi to učiniti?
📍 Gdje smo kao zajednica?
Jesmo li dovoljno osigurali javne površine, prometnu infrastrukturu, nadzor i kontrolu korištenja električnih vozila? Ili zatvaramo oči dok djeca bez kaciga i reflektirajućih oznaka voze po mraku?
📍 Gdje su odgovorni odrasli u životu tog djeteta?
Ono nije imalo pravo upravljati romobilom, a ipak je bilo na cesti. Pijano. Samo.
Ne možemo promijeniti što se dogodilo, ali možemo odlučiti da ovaj događaj nećemo zaboraviti. Da ćemo od ovog trenutka govoriti glasnije, djelovati odgovornije, educirati dosljednije.
☝🏻Djeca nisu i ne smiju biti prepuštena sama sebi – ni na cesti, ni u životu.
💔 Ovo nije samo njihov problem. Ovo je naš zajednički poraz.
🔹 Što možemo učiniti odmah?
➡️ Roditelji – razgovarajte s djecom o opasnostima vožnje romobila, alkoholu i odgovornosti. Budite prisutni.
➡️ Škole – uvrstite prometnu i životnu sigurnost u redovni program. Ne kao dodatnu aktivnost, nego kao temelj.
➡️ Lokalne zajednice – osigurajte infrastrukturu, nadzor i preventivne kampanje.
➡️ Mediji i društvene mreže – neka umjesto senzacionalizma zavlada edukacija.
➡️ Svi mi – reagirajmo kad vidimo dijete u opasnosti. Pitajmo. Zaštitimo.
Jer svako dijete koje strada – nije brojka. To je netko tko je mogao živjeti, učiti, rasti. A nije.
I to nas mora boljeti. I pokrenuti.
