Kako je moguće da roditelji — koji “vole najviše na svijetu” — naprave izbor koji dijete može stajati života?
Kupiti električni romobil djetetu koje ne smije njime upravljati — nije poklon. To je kao da ste mu kupili oružje. Bez znanja, bez kontrole, bez zaštite.
A radili ste to iz ljubavi, zar ne?
🔸 Jer svi u razredu imaju romobil.
🔸 Jer dijete je bilo dobro pa ste ga nagradili.
🔸 Jer ste vjerovali da je dovoljno pametno, iako nema ni 14.
🔸 Jer je reklo “neću brzo”, “neću po cesti”, “pazit ću”.
🔸 Jer ste željeli biti roditelj koji daje, a ne koji brani.
☝🏻No niste mu dali igračku. Dali ste mu odgovornost koja daleko nadilazi njegove godine.
🎯 Djeca ne razumiju rizik kao odrasli. Njihov mozak još ne zna odvagnuti posljedice.
🎯 Ne mogu (i ne smiju) biti odgovorna za prometne odluke koje i odrasli često donose pogrešno.
🎯 Kad date djetetu romobil bez znanja o prometu, bez kacige, bez dozvoljene dobi — to nije sloboda. To je rizik koji ste vi preuzeli za njih.
I zato se moramo zapitati:
👉 Je li ljubav ono što dajemo, ili ono što čuvamo?
👉 Volimo li dovoljno da kažemo “NE” — i kad dijete plače?
👉 Volimo li dovoljno da budemo nepopularni, strogi, dosadni — a djeca živa, zdrava i sigurna?
Roditeljska ljubav nije u onome što kupimo, nego u onome što ih naučimo, zaštitimo i ne dopustimo.
Možemo kupiti djetetu romobil — ali samo kad za to ima godine, znanje, zaštitu i odgovornost.
Sve prije toga je kao da smo mu kupili problem. Ili nesreću. Ili gurnuli u rupu iz koje se, nažalost, ne može uvijek izvući. 🫣
Autor: Sanja Paić
Foto: Unsplash
