Zamisli da hodaš ulicom u kojoj svi poštuju jedni druge – vozači mirno voze, biciklisti i romobili se sigurno kreću stazama, a pješaci prelaze cestu bez straha. Semafori se prilagođavaju prometu, ceste su pregledne i dobro osvijetljene, a svi znaju da sigurnost dolazi prije brzine. Takvo okruženje pokazuje kako bi promet mogao izgledati kada odgovornost, pažnja i obzirnost vladaju među svima.
Sudionici u prometu
Vozači voze smireno, bez agresije, uvijek poštuju ograničenja brzine i nikad ne voze pod utjecajem alkohola ili droga.Pješaci prelaze cestu na označenim mjestima, poštuju semafore i ne koriste mobitel dok prelaze cestu.Biciklisti i vozači romobila uvijek nose kacige, kreću se biciklističkim stazama i jasno daju znakove prije skretanja.Djeca i mladi su educirani od malih nogu o prometnim pravilima kroz igru, školu i primjer odraslih.Stariji sudionici dobijaju podršku (npr. dovoljno vremena na semaforu, jasne oznake) kako bi se mogli sigurno kretati.InfrastrukturaCeste su dobro osvijetljene, pregledne i bez opasnih „crnih točaka“.Biciklističke staze i pješački prijelazi su odvojeni i jasno označeni.Pametni semafori prilagođavaju se prometu i daju prednost ranjivijim sudionicima (pješacima, biciklistima).Na opasnim mjestima postoje sigurnosne ograde, zvučni i vizualni signali.Gradovi su projektirani tako da potiču javni prijevoz, bicikliranje i hodanje, a ne samo automobile.Prometna pravila i nadzorPravila su jednostavna, jasna i jednako vrijede za sve.Policija i druge institucije nadziru promet, ali naglasak je na prevenciji i edukaciji, a ne samo na kažnjavanju.Tehnologija (kamere, senzori, asistencije u vozilima) pomaže vozačima da smanje pogreške.Prometna kulturaU prometu vlada međusobno poštovanje – vozači staju pješacima, biciklisti zahvaljuju na ustupljenom putu, pješaci ne iskorištavaju prednost.Strpljenje i obzirnost važniji su od žurbe.Greške se toleriraju i ispravljaju smireno, bez agresije.Djeca uče kroz pozitivne primjere roditelja i učitelja.Rezultat prometnog ideala
Minimalan broj prometnih nesreća.Nitko ne gubi život u prometu (“vizija nula”).Promet je protočan, ali siguran.Ljudi se osjećaju sigurno i dok voze, i dok hodaju, i dok koriste bicikl ili javni prijevoz.
Kad svi misle jedni na druge i kada pravila i infrastruktura podupiru sigurnost, gradovi postaju mjesta u kojima se ljudi osjećaju sigurno, promet teče glatko, a broj nesreća minimalan.U takvom svijetu kretanje je ugodno i sigurno za sve – od najmlađih pješaka do najiskusnijih vozača.
