Ovo nije boca s romantičnom porukom. Niti uhvaćeni moment nekog budućeg filma. Ovo je sasvim obična plaža. Kao i mnoge druge. I odbačena flaša nakon konzumiranja nekog omiljenog pića.
 Dok s jedne strane imamo nekolicinu entuzijasta koji su pokrenuli razne akcije čišćenja podmorja, plaža, parkova, šuma i prirode općenito, živimo okruženi većinom kojima je takva ideja potpuno strana ili ju totalno zanemaruju. Čak štoviše. Prirodno okruženje u kojem žive doživljavaju kao idealno mjesto za odlaganje svih vrsta smeća. Tako smo nebrojeno puta svjedočili odbačenim starim dijelovima automobila na Medvednici ili automobilske gume u moru ili rijekama, sve moguće vrste vrećica i plastika gdje god se okrenemo..
 Ništa bolja situacija nije ni u gradovima. Koliko puta ste imali priliku vidjeti kako vozač baca kroz prozor opušak ili zgužvanu ambalažu nekog iskorištenog proizvoda?
 A pljuvanje po cesti? Navika pljuvanja u javnosti je bez sumnje jedna od najružnijih navika.
I najčešće se veže uz muškarce jer su rijetke žene s tom ružnom navikom. Muškarci su pokušavali to opravdavati i rekli da pljuju iz zdravstvenih razloga, jer se nakupi višak sline koju onda nije zdravo „zadržavati u sebi“. Bilo je i znanstvenih istraživanja, ali i ona su pokazala da muškarci ne proizvode više sline od žena pa nema razloga da toliko često pljuju i pljuckaju na javnim mjestima.
Neki su tumačili da je ova ružna navika ostatak starih vremena kad su muškarci često žvakali duhan, koji bi na kraju samo ispljunuli (prizor čest u kaubojskim filmovima). Na kraju se svi slažu da je to ipak – samo stvar kulture, odnosno nekulture.
 Ili još gore, uriniranje? Kažu “Sila ne pita!”, ali zar baš na javnom mjestu?!? Kazna za uriniranje na javnom mjestu iznosi od 200 do 800 kuna. U Londonu uriniranje na javnom mjestu čak može ući u dosje. Definitivno se smatra ružnom i nekulturnom navikom.
 Poznato je da su uoči Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine stanovnici trenirali lijepo ponašanje po napucima kineske vlade koja je, želeći svoju zemlju prikazati u što boljem svjetlu, uvela kampanju za promjenu loših navika poput guranja na ulicama, vikanja, psovanja i pljuvanja na javnim mjestima. Izradili su brošure, plakate, slogane, novčano su kažnjavali one koji su prkosili lijepom ponašanju, ali sve uzalud.
 Singapur je poznat kao najčišći grad/država na svijetu, a to su postigli pomalo bizarnim zakonima i drakonskim kaznama, pa se tako pljuvanje na ulici kažnjava s tisuću dolara, a crtanje grafita po zgradama ni manje ni više nego bičevanjem!?
 U Američkoj saveznoj državi Illinois za isti je prekršaj predviđena kazna od 1500 dolara, no samo prva dva puta. Treći se put penje na 25.000, a počinitelju prijeti i kazna od jedne do tri godine zatvora.
I grad Makarska je odlučila stati na kraj takvoj vrsti „ružnih navika“ pa je gradsko vijeće odlučilo uvesti 300 kuna kazne za pljuvanje na cesti i na javnim površinama, kao i za one koji crtaju grafite i kupaju se u fontanama. Većina građana je tu odluku podržala, ali i izražavala skepsu: „Odluka je pametna, ali ne vjerujem da će se ljudi kažnjavati. U nas je sve dopušteno tako da ćemo mi nastaviti i s pljuvanjem bez obzira na kazne. Tu ni bičevanje ne bi pomoglo.“ – mišljenja je jedan Makaranin.
 
Zagrepčani “vole Zagreb i vole kad je čist”, na što ih podsjeća i slogan na kantama za smeće po gradu. No, očito im je lakše ponekad zažmiriti na jedno oko, pa im se nerijetko “omakne” neki opušak, žvaka ili papirić koji završe na tlu.
Podulja je lista prekršaja za koje komunalni redari mogu Zagrepčane opaliti po džepu, no maksimalni je “ceh” za fizičku osobu do 2000 kn.
 Hoće li nas nove odredbe odvesti na trag singapurske čistoće ili ćemo se nastaviti praviti Englezi, u ovom slučaju Kinezi, pokazat će vrijeme.
 
Autor: Sanja Paić
Foto: Internet
Kategorija: Kultura