Otac je nakon sinove diplome rekao:
„Ponosan sam na tebe, sine. Diplomirao si s odličnim uspjehom. Kao dar želim ti pokloniti ovaj automobil – Volkswagen Bubu. Kupio sam ga prije više od 50 godina. Stara je i iznošena, ali ima veliku vrijednost. Prije nego što je primiš, želim da odeš i saznaš koliko je ljudi cijene.
Najprije otiđi u autokuću u centru i pitaj što će ti ponuditi.“
Sin je poslušao. Vratio se i rekao:
„Ponudili su mi samo 3.000 eura, kažu da je previše korištena i da više nije u modi.“
Otac mu reče:
„Dobro. Sada je odvezi u zalagaonicu i vidi koliko će ti tamo dati.“
Sin ode, pa se ubrzo vrati:
„U zalagaonici su rekli da vrijedi samo 1.000 eura, jer je prestara i teško se prodaje.“
Otac ga pogleda i kaže:
„Sad je odvezi u klub ljubitelja klasičnih automobila i pokaži im je.“
Sin posluša i vrati se oduševljen:
„Tata, u klubu su mi ponudili 30.000 eura! Rekli su da je to rijedak model, savršen primjerak koji kolekcionari traže cijeli život.“
Otac se nasmiješi i kaže:
„Želio sam da naučiš važnu lekciju: ako te netko ne cijeni, to ne znači da nemaš vrijednost – nego da si na krivom mjestu. Tamo gdje ljudi razumiju tvoju pravu vrijednost, bit ćeš priznat i poštovan. Zato nikada ne ostaj negdje gdje tvoju vrijednost ne prepoznaju.“
