U travnju 2024. jedan let American Airlinesa iz Los Angelesa za Honolulu otkazan je u posljednjem trenutku. Avion, Airbus A321neo, bio je tehnički pregledan i proglašen sigurnim za polijetanje.
No, neposredno prije uzlijetanja kapetan je ustao iz kokpita, obratio se posadi i putnicima i rekao:
„Rekli su da je avion spreman za poletanje, ali ja se zapravo ne osjećam dobro.“Let je otkazan. Putnici su bili razočarani, ali zrakoplovni stručnjaci jednoglasno su pohvalili pilotovu odluku. Jer u zrakoplovstvu se zna – sigurnost ne ovisi samo o motorima ili instrumentima, nego i o psihofizičkoj spremnosti pilota.
Umor, bolest ili trenutak sumnje mogu biti jednako rizični kao i kvar na motoru.
A sada zamislimo cestu.
Koliko bi života bilo spašeno kada bi vozači automobila, autobusa ili kamiona postupali poput tog pilota? Kada bi imali snage priznati:
„Danas nisam sposoban za vožnju.“
Što kažu istraživanja?
Prema Europskoj komisiji, umor je čimbenik u oko 20% svih prometnih nesreća.Studije pokazuju da je vozač budan 17 sati jednako spor u reakciji kao vozač s 0,5 ‰ alkohola u krvi.Američki NHTSA procjenjuje da se godišnje dogodi više od 90.000 nesreća povezanih s pospanošću, a broj stvarnih slučajeva je vjerojatno i veći jer se teško dokazuju.Stres, tjeskoba ili emotivno opterećenje dokazano smanjuju pažnju i povećavaju rizik od pogrešnih odluka u vožnji.
Poruka je jasna:Ako piloti mogu odgoditi let zbog svog psihofizičkog stanja, onda i vozači mogu odgoditi put. Možda ćete zakasniti, možda će netko biti nezadovoljan, ali to je ništa naspram rizika po vlastiti i tuđi život.
Sigurnost u prometu ne počinje tek kada upalimo motor.
Sigurnost počinje onog trenutka kada sami sebi priznamo:
„Danas nisam spreman sjesti za volan.“
