Povijest karnevala potječe iz starog Rima kada je robovima bilo dopušteno da se zabavljaju zajedno sa svojim gospodarima. Dolaskom kršćanstva tradicija nije nestala. Očuvani su običaji i maske, karnevalski kostimi, veselje i lude zabave. U karnevalsko doba plemići su se preoblačili u sluge, a sluge su se preoblačile u plemiće, a žene i muškarci su smjeli zamijeniti odjeću i saznati kako je suprotnom spolu. Za vrijeme karnevala bilo je dopušteno sve. Od pretjerivanja u hrani i piću do slobode u ljubavi. Zbog toga je u jednom periodu bilo zabranjeno nošenje maski u Veneciji koja je poznata po maskenbalu. Kako god bilo, maskiranje uveseljava ljude diljem svijeta već tisućama godina. Maska pruža slobodu i oslobađa od konvencija i pravila.
U Hrvatskoj je poznat maskenbal u Rijeci, a ja sam opet poznat po tome da nikad nisam bio ljubitelj maskenbala. Ipak, jedne godine smo s karnevalskim vlakom otišli u Rijeku na maskenbal. Bio sam obučen u fratra. Dok smo šetali, svako malo bi se netko od sudionika maskenbala prekrižio ispred mene. U prvom trenutku sam pitao našeg domaćina jeli to isto nekakav običaj, a on je odgovorio: „Nije, već je to reakcija na tvoju masku!“ Moja maska i ja se nismo uspjeli sjediniti u jedinstvenu cjelinu, ali kiša taj dan nije pokvarila ostalim nekoliko tisuća sudionika.
Moja maska, ali i negativan kontekst maskenbala podsjetio me je na njemački bend Enigma, odnosno Gregorian. Iako su izvrsne obrade pop i rock glazbe, bilo je dosta kritika na njihov stil oblačenja i gregorijanski napjev. Ipak, jedna pjesma odskače i privlači pozornost, a to je „Return to Innocence“.
Ta je pjesma popularna od samog nastanka 1993. godine i ne govori samo o ideji već o smislu. Govori o tome kako biti vjeran sebi i svojim osjećajima, a ne otvrdnuti zbog negativnih događaja ili stanja u društvu. Za autora, biti nevin znači pokazivati svoje osjećaje te imati dječji stav i perspektivu. To znači srušiti stereotipe društva u kojem danas živimo.
To se prepoznaje u stihovima:
„Ne boj se biti
slab
Ne budi preponosan
kako bi bio jak
Samo pogledaj u
svoje srce prijatelju
To će biti
vraćanje sebi“
„Ako želiš, počni
se smijati
Ako moraš, počni
plakati
Budi svoj, ne
skrivaj se
Samo vjeruj u
sudbinu“
„Ne brini se što
ljudi govore
Samo slijedi svoj
vlastiti put
Ne odustaj i
iskoristi priliku“.
Povratak u dječje doba nevinosti, kad se nismo sramili smijati i plakati, razgovarati i disati. Jednom, prošle
godine, na Festivalu znanosti u Varaždinu sam to i doživio. Bio sam obučen u masku Žapca Andrije i bio na preventivno edukativnoj radionici o sigurnosti željezničkog prometa. Osnovnoškolci su mi prilazili, grlili govorili mi „Žabac, ti si nama najdraži.“ I puno toga još genijalnog. U jednom trenutku sam bio sretna žaba što mi i nije bilo teško jer svi mi koji smo odrasli uz rijeke smo za one s planine žabari.
Tisućljetna povijest pokazuje koliki utjecaj maske imaju na živote ljudi. Pa i naših školaraca. Žabac Andrija je netko kome oni vjeruju, netko radi koga će biti oprezniji, veseliji i zadovoljniji u prometu. Koristimo tu priliku za sretniju budućnost naših školaraca.
Autori: Dražen Kaužljar
Foto: Unsplash
