Prema Nacionalnom planu sigurnosti cestovnog prometa u RH za razdoblje do 2030. godine pješaci i biciklisti se prepoznaju kao aktivni sudionici u prometu te je planirano 20 aktivnosti podijeljenih u sedam mjera:

· Provođenje preventivno-edukativnih i promidžbenih aktivnosti usmjerenih upravo prema aktivnim sudionicima u prometu

· Prilagodba pješačke infrastrukture okolnostima, uvjetima i potrebama prometnica usmjerenih ka poboljšanju infrastrukture za pješake

· Prilagodba biciklističke infrastrukture okolnostima, uvjetima i potrebama prometnica usmjerenih ka poboljšanju infrastrukture za bicikle.

Kako aktivni sudionici u prometu sudjeluju u 32 % teških prometnih nesreća bilo bi bolje ovu grupu sudionika u prometu zvati ranjivom skupinom sudionika prometa jer su oni najugroženija skupina zbog nezaštićenosti izvana te zbog velikih brzina i masa drugih vozila. Stoga se veća pažnja posvećuje poboljšanju i povećanju sigurnosnih uvjeta za ranjive korisnike cestovnog prometa. Treći naziv za ovu skupinu sudionika u prometu koja se koristi u dokumentima Europske unije je nezaštićeni sudionici u prometu.

Priđe li se aktivnim sudionicima u prometu kao ranjivoj ili nezaštićenoj skupini sudionika u prometu onda je i smjer tražanja rješenja za unaprjeđenje sigurnosti drugačiji. Nikako nije dovoljno samo osvijestiti pješačke i ostale nezaštićene sudionike u prometu o opasnostima u cestovnom prometu već ih je potrebno što je više moguće fizički zaštiti od automobila i ostalih prijevoznih sredstava u prometu. Jedan od dobrih primjera je grad Barcelona u kojem to izgleda nekako ovako:

· Poznata šetnica La Rambla je pješačka zona širine cca 20 metara uz koju sa svake strane ide samo jedna traka za cestovna vozila (javni prijevoz, taxi, dostava) pa onda još pješački nogostupi uz zgrade

· Široka „Gran Via de les Corts Catalanes“ koja vodi prema centru grada i u sredini ima po tri trake za automobile, pa sa svake strane po 5 metara široke pješačke staze, zatim biciklistička staza, traka za taxi i onda opet pješački nogostupi uz zgrade

· Rambla de Badal prikazan u videu ispod.

�

Kao što se vidi iz videa, u Barceloni je posebna pozornost posvećena zaštiti nezaštićenih ili ranjivih skupina u prometu od cestovnih vozila. I ne samo to, prostor koji se dodjeljuje pješacima i biciklistima u većini slučajeva je širi i veći nego prostor za cestovna vozila. Naravno, preduvjet za to je i izvrsno ustrojen javni gradski prijevoz koji je u Barceloni kombinacija, metroa, autobusa i lokalne željeznice.

Kad su u pitanju pješačka i biciklistička kultura u prvi plan dolazi njihov veliki broj u prometu te nepridržavanje nekih bitnih pravila koja se kod nas stavljaju u prvi plan: pješaci prelaze na crveno, biciklisti su bez svjetlećih prsluka i vozači romobila su bez kaciga, a povremeno dolazi i do bliskih susreta među njima. Jednostavno je, čovjek je u središtu prometnog sustava i od prvih koraka se uči paziti u prometu. Kod nas je i dalje navika dovoziti svoju djecu pred škole zbog neopreznih vozača i loše postavljene infrastrukture u blizini škola i vrtića.

Tijekom šetnje po glavnoj šetnici La Rambli došlo je do prometne nesreće. Jedna ženska osoba je neoprezno izašla na cestu i udario ju je autobus javnog prijevoza. U roku par minuta na mjestu nesreće bilo je nekoliko vozila hitne pomoći i policije. Mjesto je ograđeno od pogleda turista, a žena je uz brzu intervenciju oživljena i prevezena u bolnicu.

Zbog ovog iskustva iz Barcelone po pitanju aktivnih sudionika u prometu zaključio bih nekoliko bitnih stvari koje se tiču unaprjeđenja sigurnosti cestovnog prometa:

· Policija pored sveg truda koji ulaže u unaprjeđenje sigurnosti cestovnog prometa ne može zaštititi aktivne sudionike u prometu sama, već treba podršku i ostalih dionika

· Javni prijevoz mora biti puno bolji kako bi se smanjio broj cestovnih vozila i osigurala veća površina za pješačke i biciklističke staze

· Izgradnja zaštićenih pješačkih i biciklističkih staza (a ne kao danas da biciklistička staza završi nigdje)

· Pješake i bicikliste nije dovoljno samo učiti o pravilima u cestovnom prometu već treba poticati da bude što više takvih korisnika

· Potrebno je imati velike kazne za neodgovorne vozače (neprihvatljivo je projuriti 60 km/h i ne stati na pješačkom prijelazu kod škola i vrtića)

· Cestovna infrastruktura uz škole i vrtiće mora biti usporavajuća pa čak i zaobilazna za cestovna vozila.

�

Autor: Dražen Kaužljar

Video: SGI