Prije puno godina moja obitelj i ja smo išli u svadbu blizu Siska. Obzirom da sam bio vozač trebao sam paziti s konzumiranjem alkohola radi osobne sigurnosti članova obitelji i kontrole prometne policije. Uz prethodnu samokontrolu u svadbi krenuli smo na povratak prema Zagrebu s očekivanjem policijske kontrole. Tako je i bilo. Vozio sam od Novog Zagreba prema Mostu slobode kad nas je zaustavio prometni policajac zbog rutinske kontrole prometa. Čim je policajac rekao: „Dobra večer, molim prometnu i vozačku“, sa zadnjeg sjedala čuo se glasić: „A što ti je to?“ Policajac se nasmiješio i pitao smije li našem sinu pokazati prometnu palicu „Stop“. Naravno da smije. Nekoliko minuta su se igrali s njegovom svjetlećom policijskom palicom. Kad se vratio do mojih vrata, pružio sam mu prometnu i vozačku dozvolu, a policajac je sa smiješkom odgovorio: „Hvala, ne treba. Kad ste naučili sina da se ne boji policije to je već puno. Većina roditelja plaši djecu s policijom pa kad se javi problem onda mladi bježe od nas, umjesto da nam se obrate za pomoć.“
Takva iskustva pričaju studenti policajci koji su upisali studij Menadžmenta poslovne sigurnosti. Jedan od primjera je kad se izgube malodobna djeca na velikim događajima poput Adventa u Zagrebu. Rijetko koje dijete dolazi tražiti pomoć od Policije jer su ih roditelji plašili izjavama: „Ako ne budeš dobar, doći će policija!“ Slogan „Sigurnost i povjerenje“ nosi veliku težinu i odgovornost.
Zagrebačka Utrka Holjevka nastala je 2015. godine kao ideja da se održi jedna lagana proljetna utrka od 10 km kao zagrijavanje za predstojeću trkačku sezonu. Utrka ima atraktivnu dionicu jer se tijekom prelaska Mosta slobode u smjeru sjevera pruža prekrasan pogled na centar Zagreba i Medvednicu. Imenom utrke odala se počast gradonačelniku Većeslavu Holjevcu koji je premještanjem Velesajma 1956. godine iz Savske u sadašnji Novi Zagreb pokrenuo izgradnju stambenih kvartova i “s one strane Save”. Holjevkuorganiziraju zajedno Zagrebački atletski savez i Atletski klub Sljeme. Nositelj utrke, Zagrebački atletski savez (ZAS), objedinjuje sljedeće klubove: AK Agram, AK Dinamo–Zrinjevac, HAAK Mladost, AK Zagreb, AK Svetice, AK Maksimir i AK Sljeme te Zbor atletskih sudaca grada Zagreba.
U samoj organizaciji utrke najveću podršku daje Atletski klub Sljeme kao generator hrvatskog trkačkog pokreta te godišnje samostalno organizira 34 trke, a pokretač je i prve škole trčanja u Hrvatskoj. Klub je nastao 2002. godine. Mogu se pohvaliti s 15 različitih pojedinačnih državnih prvaka koji su skupili 38 titula prvaka Hrvatske. Tu su još i 44 ekipne državne titule u različitim disciplinama (maraton, planinsko trčanje, trail, polumaraton, kros i ultramaraton) te 130 pojedinačnih medalja i 114 ekipna pehara. AK Sljeme je najmasovniji i prema postignutim rezultatima najuspješniji atletski klub u zemlji u svim disciplinama izvan stadionskog trčanja.
Utrka Holjevka IX održala se 03. ožujka 2024. godine, a sastojala se od dvije zasebne utrke: Velike Holjevke koja zaokružuje 10 km i Male Holjevke koja obuhvaća 5 km. Na Velikoj Holjevci bilo je 354, a na Maloj Holjevci 328 trkača. Na Maloj Holjevki sudjelovalo je 92 trkača i trkačica te 65 polaznika Policijske akademije.
Ovogodišnja Holjevka imala je za mene osobno niz posebnosti. Velika Holjevka je dio rasporeda Hrvatske atletske cestovne lige pa su se na utrci pojavile trkačice Atletskog kluba JAK Jasenovac i donijele prve timske bodove za klub. Crveni dresovi Atletskog kluba JAK Jasenovac bili su razigrani, trkači JAK-a su se međusobno pozdravljali i davali jedni drugima podršku tijekom utrke i mimoilaženja.
Josipa, jedna od atletičarki JAK-a, koju sam pratio na kros utrkama dok je još bila školarka, trčala je na Prvenstvu Hrvatske na 5 km za pripadnike MUP-a te je osvojila treće mjesto i brončanu medalju. Višegodišnje treniranje u klubu JAK ostavilo je pozitivan trag na mladu policajku, a nas iz JAK-a je učinila još ponosnijima.
Na Holjevki se ne dijele medalje po starosnim kategorijama pa se nisam imao s čime pohvalili na društvenim mrežama, ali se zato dogodila još jedna zanimljiva situacija. Kao i inače, na utrkama, kad se malo raziđe početna gužva u startu, pljeskom podržim trkače koji me prestižu, ali ih i bodrim da stisnu još malo kada počinju usporavati i ostajati iza mene. Tako je bilo i na ovoj utrci. U skretanju kod KD Vatroslav Lisinski prestigao sam jednu mladu i izvrsnu trkačicu koja je ušla u nešto širem luku. Ubrzo, već prije Nacionalne i sveučilišne knjižnice me je sustigla i počela prestizati. Pljesnuo sam rukama u znak podrške za izvrsno trčanje i rekao: „Bravo, samo tako naprijed!“ U tom trenutku je mlada trkačica usporila i rekla: „Ljepše mi je trčati u društvu.“ Do kraja utrke, a to je bilo još nekih 3.5 km, držali smo isti tempo oko 4.30 minuta po kilometru i međusobno se bodrili. Na kraju smo zajedno utrčali u cilj i međusobno si čestitali. Često ljudi znaju izmijeniti koju riječ tijekom utrke, ali je ovo bilo prvi puta da sam trećinu utrke zajedno s nekim trčao. Inače, iz načina trčanja i snage koju je mlada djevojka imala vidljivo je bilo da je školovana sportašica i trkačica.
Policija u svojim preventivnim aktivnostima sudjeluje u raznim društvenim događajima. U sklopu utrke Holjevka organizirali su Prvenstvo Hrvatske za pripadnike MUP-a. To sam saznao prošle godine kad sam prvi puta sudjelovao na VIII. Holjevci. Dva kruga preko Mosta slobode koja povezuju Koncertnu dvoranu „Vatroslav Lisinski“ na sjevernoj strani rijeke Save i Muzej suvremene umjetnosti s južne strane Save su, uz prekrasne poglede, brzo prošla. Utrka je bila brza i bio sam blizu osobnog rekorda. Nekoliko sekundi je nedostajalo da ga dostignem. Iako sam se još zagrijavao za trčanje i nisam bio u punoj formi, utrku sam završio u punom trku jer sam zadnjih 200 metara osjećao da me netko od trkača pokušava sustići pa je to bio dodatni motiv za izvlačenje zadnje snage iz sebe. Kasnije sam išao pogledati tko je to bio iza mene i shvatio da je riječ o mladom policajcu koji se natječe u sklopu Prvenstva Hrvatske za pripremnike MUP-a. Tad sam se nasmijao i pomislio: „Utrke su jedino mjesto gdje se smije bježati od policije i za to ne biti kažnjen.“
To je dodatno ojačalo slogan našeg SG Instituta i projekta „Sportom do sigurnosti – Želiš li juriti gradskim utrkama, trči bez ograničenja brzine“. Za one koji još uvijek sumnjaju, mogu vam reći da je ljepši osjećaj na utrci s prekrasnim pogledom pobijediti mladog pripadnika MUP-a, nego jurcati s limenim ljubimcem po gradskim ulicama. Nakon utrke, nikome nije do jurnjave po gradu.
Osim kao sudionici utrke, pripadnici Policije na Holjevki su sudjelovali i kao osobe zadužene za provedbu mjera osiguranja sportskih događaja utvrđenih Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, 7. poglavlje, naziva: „Športske i druge priredbe ili aktivnosti na cestama“. Navedenim zakonom utvrđuju se odredbe vezane uz davanje odobrenja za sportske i druge priredbe, određivanje mjera osiguranja koje organizatori moraju poduzeti, ali i načinu označavanja vozila posebnim znakovima koje utvrđuje organizator priredbe.
Kako je u ovoj utrci pozornost bila posvećena Policiji, ideje za prateću glazbenu podlogu na početku su išle u smjeru pjesama „Milicija trenira strogoću“ Bijelog dugmeta te „Pustite me, druže“ Bajage i instruktora. Na kraju je rasplesani policajac na motoru za vrijeme kontrole utrke prevladao u izboru pjesme Jure Stublića i Filma „Zamisli život u ritmu muzike za ples“.