Zelena magistrala poznata je cesta koja iz Gajnica vodi prema Ponikvama na Medvednici. Jedna je od najzahtjevnijih cesta koje vode prema vrhovima Medvednice jer je cijelom relacijom uzbrdica. To nisam znao prije nego sam privučen prirodom poželio biciklom doći od Ponikva. Tijekom vožnje bilo je izuzetno naporno pa sam doživio kako me prestiže jedan trkač. Pri dolasku do odvajanja za slap Sopot, na kojem sam već prije bio, pomislio sam kako još imam vremena spustiti se do slapa i vratiti prije nego padne mrak. Nisam dobro predvidio prolaznost vremena i zahtjevan teren te je pri povratku od Sopota prema Zelenoj magistrali pao mrak. Uzbrdice i šljunak na putu su onemogućavali vožnju bicikla te sam ga gurao i brzo hodao. Noć je bila oblačna,  vidljivost je bila slaba, a iz šume su se čuli različiti zvukovi. Mobitel nije imao signal te sam bio prepušten vlastitoj prostornoj inteligenciji i snalaženju u prirodnom okruženju. Nakon dobrih 45 minuta došao sam do Zelene magistrale i spuštanje prema svjetlima grada bilo je olakšanje. Gradski život, svjetla i putokazi, odvikli su većinu građana od izazova hodanja po šumama i planinama. Meni su i danas izazovi neki od odredišta na zapadnom dijelu Medvednice: istrčati od Malešnice do planinskog doma Glavica ili slapa Sopot, ali i hodati do Kamenih svata, a možda čak jednom do njih i dotrčati.

Jedan dio rekreativaca sigurno će izbjegavati takve nepoznanice, ali za druge će takve staze biti pravi izazovi. Za njih se brine DŠR Aktivan život sa svojom vizijom:

„Veliki trail izazov na Zagrebačkoj gori ima sve – uzbrdice i nizbrdice, blato i krš, single track i makadam, planinarske i šumske staze.

IZABERI SVOJU UTRKU

Na samo 10 km od glavnog zagrebačkog trga nalazi se prava trail oaza koja nudi idealne uvjete za trail trčanje. Zagrepčanima su poznate Bikčevićeva i Leustekova staza, no one su samo “vrh sante leda” onoga što Medvednica nudi trail trkačima. Mi smo ovom utrkom pokušali što šire “zagrliti” Medvednicu, odvesti vas na zagorsku i zagrebačku stranu, popeti na najviši vrh i spustiti do naselja te odvesti na najljepše i najvažnije lokalitete.“

DŠR Aktivan život organizira Medvednica trail utrke kao što su: Kameni svati, Ponikve, Plazur, Gorščica, Hunjka te utrke u sklopu Medvednica Trail lige. U sklopu te lige organizirana je utrka Makadami Dotke Trail kao sedma po redu. Utrka je organizirana 17. ožujka na području park šume Dotrščina. Organizator se potrudio dobro informirati o mjestu održavanja utrke, mjestu gdje se može parkirati, a da nije previše udaljeno od starta te o samim stazama po kojima  se odvijala utrka. Na toj utrci bile su dvije staze: Duga staza od 12,2 km i 289 metara uspona te Kratka staza od 4,8 km i 103 metra uspona. Na Dugoj stazi sudjelovalo je 79 muškaraca i 46 žena, a na Kratkoj 23 muškarca i 29 žena što je dokaz velikog interesa za trail utrke.

Odabir park šume Dotrščina nije slučajan jer se po njoj može šetati bez previše umora s obzirom da nisu velike uzbrdice kao na drugim dijelovima Medvednice, a opet se izbjegava asfaltirane prometnice s manjim brojem ljudi. Dotrščina je šumska površina od oko dva četvorna kilometra, isprepletena je uređenim pješačkim stazama. Zbog tako isprepletenih stazica moguće je birati relaciju za hodanje od pola do tri sata. Uz staze su postavljene klupice i dovoljan broj koševa za smeće, ali i brojni očuvani spomenici.

To je šuma koju su do prije par godina posjećivali samo ljudi koji žive u susjedstvu, smješteni na istoku Zagreba. Od tih rijetkih domaćih posjetitelja moglo se samo i čuti za ovaj lijep park. Nakon COVID-19 pandemije gužve su nešto veće pa je sada teže naći mjesto za parkiranje, ali i dalje nema kafića i uslužnih objekata.

Kad je u pitanju sam doživljaj utrke, on je trebao biti u rangu treninga i opuštajući jer je utrka bila u sklopu priprema za Hrvatsku atletsku cestovnu ligu. Utrka je bila u sklopu nedjeljnog treninga duge relacije u zoni laganog pulsa s mogućnošću brdskog trčanja. Taj dio je u potpunosti ispunjen s 12 km trčanja kroz šumu s lakšim uzbrdicama. Manje poteškoće su se odnosile na potoke koji su nabujali zbog prethodne kiše, ali sve je to dio ljepote trail utrka.

Drugi dio utrke odnosio se na trčanje sa svojim psom. Tia već ima dosta trčećih kilometara u nogama i voli prirodu, ali ne voli buku na početku i kraju utrke tako da smo jedva čekali početak utrke, a nakon utrke smo se brzo maknuli s mjesta događaja. Takva situacija nam je onemogućila razgledavanje parka i ostavila priliku za neku novu posjetu kad bude mirnije.

Treći dio odnosio se  na druženje tijekom cijele utrke s jednim od prijatelja trkača koji se pripremao za maraton te mu također nije bilo bitno juriti rezultat na ovoj utrci. Putem smo razgovarali i uživali u lijepom vremenu.

U konačnici tu su domaći stanovnici koji su stazama parka šume Dotrščina hodali ili šetali svoje ljubimce ili vozili bicikle. Poneki od njih su nam dobacivali riječi podrške za trčanje, a tu je još jedna domaćica, predsjednica Instituta, koja je cijelu utrku popratila logistički i s foto i video snimkama utrke i parka.

Za razliku od cestovnih utrka koje su dobro označene te osigurane policijskom podrškom kako bi se trkače zaštitilo od motoriziranih sudionika u prometu, trail utrke zahtijevaju više prostorne orijentacije kod samih trkača. Staze su obično slabije označene trakama koje je nužno kasnije maknuti kako se ne bi plastikom onečišćavala priroda. U slučaju utrke Makadami Dotke Trail organizator DŠR Aktivan život potrudio se puno više od minimuma. Vrlo je jasno putem društvenih mreža najavljivao utrku, slao jasne upute o mjestu održavanja, na startu su se svako malo davale potrebne informacije vezane za utrku, a cijela staza je bila dobro označena trakama i volonterima koji su nas upućivali u pravom smjeru. Zbog svega navedenog, organizatori su zaslužili čistu peticu.

Kad je u pitanju informiranje u prometnom sustavu, odnos prema sudionicima u cestovnom prometu i korisnicima javnog prijevoza sve je više okrenut prema rješenjima inteligentnih transportnih sustava gdje se sve više nailazi na inteligentne prometnice i raskrižja te na inteligentna vozila. Tu se ističu sustavi informiranja vozača i sustavi informiranja putnika. Sustavi informiranja putnika u javnom prijevozu još uvijek nisu na zadovoljavajućoj razini te su putnici prisiljeni snalaziti se na različite načine. Zbog toga su kvaliteta i sigurnost javnog prijevoza nezadovoljavajući što dovodi do velikih gužvi na prometnicima, osobito na gradskim područjima.  Sustav informiranja putnika u javnom prijevozu koji su slijepi ili slabovidni te gluhi ili slabočujni još su više nezadovoljavajući i tu su potrebna dodatna ulaganja. Sudjelovanje na ovakvim trail utrkama može biti korisno, kako prometnim planerima za stvaranje ideja i rješenja, tako i putnicima u javnom prijevozu radi boljeg snalaženja u prometnoj džungli.