U ratno doba obično bi imali 4 tjedna straže, svaki tjedan drugačija straža, a preostalih par dana u mjesecu bi dobili slobodno za otići „kući“, istuširati se, oprati uniforme i potrošiti „plaću“. Neko vrijeme sam radi što lakšeg odlaska i dolaska, išao automobilom. Jednom sam se vraćao prema postrojbi i vozio sam se autocestom. Proračunao sam kako ću prije mraka doći do odredišta.
Kod Ivanić Grada su nas skretali prema izlazu jer je u tijeku bio zračni napad. Tako sam krenuo državnom cestom prema Križu i zalutao. Vozio sam se neko vrijeme i bilo je neobično kako ni jedno mjesto ne prepoznajem. Na kraju se pojavila ploča s natpisom Čazma i ubrzo sam se našao na brežuljku u centru. Kako je već padao mrak, nisam se zadržavao i razgledavao, već sam se brzo okrenuo i krenuo u potragu za pravom cestom. U povratku sam više pazio i pronašao pravo križanje za skretanje prema Križu i Popovači. Dalje su mjesta bila poznata, redao se Deanovec, Popovača, Voloder, Gračenica, Repušnica i Kutina. U Kutini sam se ponovo vratio na autocestu te nakon Lipovljana na divljem izlazu izašao prema Staroj Subockoj i Plesmu. Iako sam stigao kasno u noć, misli nisu bile toliko usmjerene u opasnost radi svjetala automobila, koliko u razmišljanje o zagonetnom gradu Čazmi. Dugo sam vremena ponovo želio posjetiti to, za mene, znakovito mjesto.
Želja za obilaskom Čazme pojavila se kad sam na društvenim mrežama vidio kako se organizira prva utrka Čazma RUN i to je bila prilika koju nisam nikako htio propustiti. To je bila prva utrka u Čazmi te nisam znao što očekivati, a puno toga o tom kraju sam naučio.
Ova utrka je organizirana u sklopu tradicionalnog super maratona Zagreb – Čazma poznatog pod nazivom „Od Kaptola do kaptola“. Ta utrka se održava na ruti s početkom na zagrebačkom i krajem na čazmanskom kaptolu, a sve u znaku povijesne povezanosti katoličkih vjersko-organizacijskih jedinica Zagreba i Čazme. Sa svojih 61,35 km dugo je bila najduža cestovna atletska utrka u Hrvatskoj. Prva utrka organizirana je davne 1976. godine, a povod je bio obilježavanje 750. obljetnice postojanja Čazme. Tko voli super maratone, može se već sad pripremati za 2026. godinu kad će se slaviti 800 godina postojanja grada.
Bez obzira na izrazito hladno vrijeme prije utrke, na utrci je sudjelovalo 64 trkačica i trkača, a zajedno s ostalim posjetiteljima svi su uživali u cjelodnevnom sportskom i društvenom događaju Čazme.
Sve natjecatelje su prije utrke pozdravili predstavnica lokalne uprave Čazme i predstavnik Udruge maratonaca Sisačko-moslavačke županije (SMŽ) „Heroji ne umiru“ koji dolaze iz Gornje Gračenice, a koji su bili organizatori ove utrke. Maratonci SMŽ „Heroji ne umiru“ mi već godinama pozornost privlače s dvije posebnosti.
Prva posebnost odnosi se na odluku branitelja iz Domovinskog rata da se bave sportom i svoje zdravlje ne prepuste slučaju. Trčati utrke na 5 i 10 km, a kamoli polumaratone, maratone i super maratone je smjer vrijedan svake pohvale. Još kad im se pridruže i mlađe snage, odličan su uzor i primjer za budućnost naših građana. Naravno, i sam se na taj način brinem za svoje zdravlje, ali nikad se nisam odvažio na utrke preko 21 kilometra.
Druga posebnost odnosi se na dizajn sportske opreme svoje organizacije i po kojoj su prepoznatljivi na svim utrkama. Zbog toga sam im se javio i pitao postoji li šansa da kupim njihov dres. S druge strane mobitela me dočekao vrlo susretljiv i otvoren predsjednik i tako je nastala nova suradnja i stvorila su se nova prijateljstva.
Udruga maratonaca SMŽ „Heroji ne umiru“ pozitivan je primjer i u drugim područjima pa tako i u poticanju razvoja sportskog i ruralnog turizma. Utrka Čazma RUN je najbolji primjer takve turističke promocije. Vjerujem da mi nakon ove utrke neće ponovo trebati 30 godina kako bih ponovo došao u Čazmu.
Hrvatska je zemlja koja se u najvećoj mjeri oslanja na turizam, a najviše na turističku ponudu na Jadranskom moru. U tom smjeru su izgrađene autoceste bilo da je riječ o autocesti u Istri ili autocestama prema Rijeci i Kvarneru ili prema Dalmaciji. U ljetnim mjesecima takav smjer rezultira ogromnim gužvama i čepovima na autocestama. Turisti koji idu u smjeru Jadrana, rijetko će usput svratiti do Trakošćana, Krapine, Zagreba, Karlovca pa i do rodne kuće Nikole Tesle pored Gospića. Teško će ih privući i prekrasan panoramski pogled s tvrđave Klis. Kontinentalni turizam je još u razvoju, ali sve više treba razmišljati i u tom smjeru. Primjer grada Čazme i turističkog potencijala cjelokupne Moslavačke gore je stoga izvrstan. Na samo 60-tak kilometara od Zagreba nalazi se prekrasna i nepoznata priroda, uz prihvatljive cijene ugostiteljskih usluga. Čak je i državna cesta od Ivanić Grada do Čazme u izvrsnom stanju. Slučajno ili namjerno, dobro je izgubiti se u Čazmi.
Kao što je za krvožilni sustav bitno imati kapilare i vene kao autoceste, važno je imati i manje kapilare kao „pritoke“ glavnim žilama koje predstavljaju manje cestovne prometnice koje su poveznica s unutrašnjošću. U slučaju zakrčenja glavnih žila, krvožilni sustav ovisi o kapilarama, bilo da je riječ o primjeru iz ratnih vremena ili primjeru prometnih čepova u vrijeme turističke sezone. Zbog toga su odredišta koja se ne nalaze uz autoceste, poput Čazme, bitna za našu sreću i zadovoljstvo. Kako u turističkoj sezoni, tako i izvan nje.
