Vjerojatno smo svi u životu bar jedan dio života vezali uz The Ramones. Ako ništa drugo, imali bar neku majicu u ormaru s njihovim znakom. Za sebe mogu reći kako sad imam i treću fazu The Ramones. Dvije glazbene i jedna sportsku.
Prva faza The Ramones. Tamo još davnih osamdesetih nije mogao proći niti jedan tulum bez ponekog hita The Ramones, benda koji je bio drag svima. Uz to je bio i dobar za pogo naguravanje. Uvijek se našla poneka ploča i izlizane pjesme. Ne čudi zato što smo bili i na koncertu The Ramones u Zagrebu 1994. godine kad je predgrupa bio Psihomodo Pop. Osim ogromne energije, naguravanja i masnica od pankerskih cipela malo toga je što se same svirke ostalo u sjećanju. Psihomodo Pop je to odradio i bolje.
Druga faza The Ramones. Prije više od 10 godina išao sam u Split preuzeti arhivu vezanu za posao i sa sobom poveo sina osnovnoškolca koji je već slušao Green Day. Nakon kupanja na Bačvicama i razgledavanja Splita, odlučio sam mu pokloniti CD od The Ramones pa smo ih slušali putem do Zagreba. Ostavile su trag na njemu te je još više ušao u glazbu. Izradio svoje gitarsko pojačalo, počeo pisati svoje pjesme za bend i ostao u glazbi do danas. Kako u to doba The Ramones već dugo nisu postojali, poklonio sam mu i ulaznice za koncert Markyja Ramonea koji je održao u Močvari.
Treća faza The Ramones. Sljemenski maraton već dugi niz godina prepoznatljiv je po logu kao što imaju i The Ramones. Dovoljan razlog za prijaviti se pa što bude. Na Sljemenskom maratonu su tri vrste utrka: trail od 14 km, utrka maratona i utrka štafeta. Kako sam više „panker“ trkač koji juriša i brzo se umori, odlučio sam se za trail utrku od 14 km. I to sam skupljao hrabrost. Ipak, pomisao da ću dobiti medalju koja je kombinacija The Ramones i Sljemenskog maratona je prevladala. Za ovu trku smo odlučili i isprobati GoPro kameru prilikom trčanja, očekujući da bi moglo biti ljuljanja kao da sam u pogo krugu, a ne u krugovima po vrhovima Medvednice. Tako je i bilo, kao što se vidi u videu.
A doživljaj utrke. Prvo veliko poštovanje prema svima onima koji su se odlučili ići tri kruga i istrčati maraton. Atmosfera prije starta bila je vesela i ugodna. Kao da smo došli na party. Ipak, upute pred sami start utrke pokazuju potpuno drugačiju priču utrke. Naglasak je bio da je to trail utrka u kojoj je osim jurnjave za vremenom nužno i dosta razmišljati. Neke zanimljivosti su bile npr.: pri nailasku na cestu vozila imaju prednost i vozače ne zanima naša utrka (iako su pretežno stali i čekali dok prođemo), staza je označena oznakama na svakih 100 do 150 metara i ako ih ne vidimo znači da smo se izgubili pa se moramo vratiti nazad na stazu ili nastaviti u grad i zaboraviti na cilj (bez obzira na trakice, trudio sam se pratiti grupu koja je stazu bolje znala od mene), na tri okrijepe neće biti bočica pa je potrebno imati svoju čašu ili bočicu za vodu (na kraju svugdje bile boce, ali i vrećice u koje smo odlagali plastiku) te paziti na lišće i granje na stazi koje je nedavno nevrijeme raspršilo.
Ove upute kao da su pisane za provedbu ideje „Prvo moraš puzati da bi znao hodati“ i svatko bi trebao prije polaganja vožnje bar pješice proći ovu stazu. Staza je definitivno bila zahtjevna i utrka izazovna čak i za one s majicama AK Sljeme koji bi prilikom suncem obasjanih dionica spominjali svog vođu Janka 😊 Zbog svega navedenog bilo je teško predvidjeti što nas sve očekuje pa samim tim i rasporediti snagu do kraja utrke. Upala mišića i drugi dan nakon utrke najbolja je potvrda svega navedenog.
Ovu utrku, kao i većinu drugih u organizaciji atletskog kluba Sljeme, krasilo je druženje nakon utrke uz glazbeni sastav Žuta podmornica. U svakom slučaju izvrstan način za provesti sunčanu nedjelju u prirodi.
Autor: Dražen Kaužljar
Video: SGI
