Biti željezničar sedamdesetih godina prošlog stoljeća u izvršnoj službi značilo je raditi većinom kratki turnus: 12/24/12/24, odnosno 12 sati u dnevnoj smjeni, 24 sata odmora pa 12 sati u noćnoj smjeni pa 24 sata odmor. I ponovo ispočetka. Biti prometnik vlakova u kolodvoru Sunja koji je tada bio ranžirni kolodvor prema BiH značilo je puno posla i još više odgovornosti. Moj otac bio je u to vrijeme prometnik vlakova u Sunji, većinom „vanjski“ prometnik koji najviše radi s izvršnim radnicima i putnicima. Uz to je studirao višu na „saobraćajnom“ fakultetu u Beogradu što je značilo iz smjene ići izravno na put i predavanja. Sanjanje vlakova i previše cigareta vodilo ga je, malo po malo, prema srčanom udaru. U to vrijeme, to je bila još nepoznata i rijetka bolest. Rekli su mu da je obolio od smrtno opasne bolesti, otišao na oporavak, izgubio prvu zdravstvenu grupu i dobio lakše radno mjesto u kolodvoru Jasenovac. Ta bolest utjecala je na sve nas u obitelji jer smo se iz malog mjesta Staza preselili u nešto veći Jasenovac. Uz to smo i promijenili vrstu prehrane te se prilagodili na lakšu hranu. Za mene je očeva bolest značila zdraviju prehranu, uz to nikad nisam bio pušač i od malih nogu sam bio sportaš. U prometu sam vjerojatno zato srcem i dušom (kao simbol na slici).

Otad je prošlo već 50 godina, a srčani udar je i dalje gorući problem u našem društvu. U Hrvatskoj u prosjeku godišnje umire oko 8000 ljudi zbog srčanih problema. Zbog toga je nužno stalno osvješćivanje važnosti prevencije kardiovaskularnih, ali i drugih bolesti te iniciranje kretanja kao jednog od osnovnih čimbenika zdravlja. Sve to promiču studenti iz udruge Sportska udruga studenata medicine SportMEF kao članovi jedne ili više sportskih sekcija: atletika, judo, košarka, nogomet, odbojka, plivanje, rukomet, stolni tenis, šah, tenis, vaterpolo i veslanje. Jedna od humanitarnih akcija udruge SportMEF je tradicionalna utrka „162 stube“ čiji je cilj potaknuti sportsku aktivnost i promicati sport kao zdrav način života, ali i kvalitetno iskorištavanje slobodnog vremena koje građani imaju. Ove godine, 6. travnja, održana je 17. utrka po redu.

Povezivanje sportskog i zdravog način života ogleda se i u sistematskim pregledima za sportaše. U sklopu prijave za Hrvatsku atletsku cestovnu ligu morao sam obaviti sistematski pregled te sam čak dobio priliku nakon sportskog sistematskog pregleda ići na preventivne preglede srca kako bi se uvjerili koliko opterećenje s trčanjem mogu podnijeti. Riječ „čak“ se odnosi na pristup gdje se na preglede srca obično ide nakon pojave određenih problema, a rijetko kad u preventivne svrhe. EKG srca, ultrazvuk srca, dopler srca i tlaka te ergometrijski pregled. S neizvjesnošću očekujem rezultate kako bih vidio koliko je dobra kombinacija većeg broja godina s trčanjem i zdravljem srca.

Na ovu utrku smo kao članovi safety.guru INSTITUTA došli Sanja i ja, a bili smo pojačani i našim kućnim ljubimicama Pikom i Tijom. To je značilo da ću ovu relaciju istrčati u lakšem tempu te uživati u ljepoti trase i druženju s natjecateljima i organizatorima. Tako je i bilo, krenuli smo lagano i upoznavali male ulice Šalate. Cijelu utrku bili smo u društvu dvojice veterana iz Atletskog kluba Maksimir: Ivana Mlačića koji je ove godine ušao u klub 60 te dr. Ive Belana koji je prava inspiracija sa svojih 88 godina. Svojim laganim korakom prošao je cijelu stazu, pa i 162 Schlosserove stube pri tome šaleći se s organizatorima koje smo sretali usput, uvijek s istim pitanjem: „Jesmo li mi prvi?“  Što vi mislite, koliko je trčanje u tim godinama stvar:

• neizvjesnosti, odnosno svakog stupnja nesigurnosti povodom ostvarivanja očekivanih rezultata
• rizičnog ponašanja, odnosno mjera vjerojatnosti zadobivanja ozljeda ili gubitka, jer rizik ima, a neizvjesnost nema mjerljive atribute
• hazardnog ponašanja, odnosno utvrđivanja izvora potencijalnog oštećenja ili štete sa štetnim posljedicama na nešto ili nekoga pod određenim uvjetima rada. U ovom odnosu rizik je mjera vjerojatnosti pojavljivanja hazarda, a način otklanjanja hazarda često je sastavni dio akcijskog plana upravljanja rizicima?

Od ukupno 8000 slučaja smrtnih posljedica zbog srčanih problema u Hrvatskoj koliko se odnosi na izvore proistekle u prometu? Tu se mogu istaknuti dva primjera. Prvi je primjer iz Crne kronike kad vozač za volanom smrtno strada u prometnoj nesreći zbog srčanog udara. Sudjelovanje u prometu sa srčanim poteškoćama u ovako kaotičnom prometnom sustavu, bilo kao vozač ili aktivni sudionik u prometu (pješak i biciklist) ili kao putnik u javnom prometu gdje prijevozna sredstva nisu klimatizirana ili su prevelika odstupanja u temperaturama. Drugi primjer je stres na poslu koji narušava zdravlje. Primjer je takav iz poduzeća u kojem radim. Cijela jedna organizacijska jedinica je dobila izvanredne otkaze ugovora o radu, ali bez argumenata za to. Zbog toga su nakon nekog vremena vraćeni na svoja radna mjesta, ali to je imalo značajne posljedice na njihovu radnu sposobnost pa i zdravstveno stanje. Jedan od tih, nezakonito otpuštenih radnika je prilično teško podnio cijelu tu situaciju. Prilikom povratka s posla doživio je srčani udar, automobilom je završio na tramvajskoj pruzi i umro. Neizvjesnost u kojoj živimo onemogućava normalan i dostojanstven život naših građana što za posljedicu ima narušavanje zdravlja te treba unaprjeđivati u mjerljive vrijednosti i upravljanje životnim rizicima. S druge strane potrebno je ići korak dalje i istraživati hazarde ili izvore opasnosti kako bi se poduzimale što kvalitetnije mjere. Jedna od njih bi mogla biti i analiza smrtno stradalih srčanih bolesnika u prometu i poduzimanje mjera za njihovo dovođenje na nulu. Dr. Belan je pokazao kako se upravlja rizikom na utrci, a moj sportski doktor kako se radi prevencija. Svim aktivnim sudionicima u prometu želim prevenciju kako bi mogli i dalje ići „Po lojtri gor i dol“.